Ne mogu vise biti tvoja senka. Trudim se da izdrzim ali ne mogu.. Ubijas me svojim bezanjem. Malo si tu, malo te nema. Dodjes kad pozelis, odes kad pozelis.. Ja to vise ne mogu. Cekam i cekam, ali snage ponestaje. Trudim se zbog tebe , zbog nas, ali pocinjem da shvatam da je sve uzaludno. Ova igra boli, ubija.. Krenem, pa stanem, vratim se tebi. Ne mogu ni sa tobom, a ni bez tebe. Pusti me! Ja vise ne mogu, ne mogu ovako, postalo je uzaludno boriti se i truditi se. Ocigledno je da ti to ne zelis, odbijas i bezis... Znas, jednog dana ces shvatiti sustinu mojih reci , shvatices da je svaka rec bila iskrena i iz srca. Videla sam te drugacije nego drugi, u tebi sam pronasla divnu osobu. Ti to i jesi. Dobar si covek, imas dobru dusu, ali jednostavno ne zelis da imas obavezu. Ne duso, pogresno si protumacio, ja nikada nisam zelela da budem tvoja obaveza, zelela sam da budem tvoja potreba. Da budem neko na koga ces da pomislis u svakom teskom trenutku, neko na koga ces uvek moci da se oslonis. Pa da , bila sam i to, samo si ti to drugacije cenio. Volim te najvise, i znam da i ti mene volis, ali ova igra je predaleko otisla. Zelim da zivim isto kao i ti. Pusti me, vrati mi moja krila da odletim i pokusam da zaboravim sve. Nauci da nisam tvoje vlasnistvo, nauci da zivis bez mene, jer si sam tako odabrao. Ja ne mogu da budem tu kad ti hoces i da nestanem kad ti to pozelis. Ja sam jednostavno ili uz tebe maksimalno ili nisam nikako.. Shvatices koliko ustvari boli, i koliko sam ti potrebna,.. Da, shvatices onog trenutka kada definitivno izadjem iz tvog zivota. A ja cu valjda konacno skupiti snagu i postupiti tako.. Tako je najbolje.. Ne zelim da vise mucim sebe pokusavajuci da te promenim jer to ne mogu sama..